Šećer sam po sebi nije zlo. Ali problemi nastaju kad ga u svoj organizam počnemo unositi u prekomjernim količinama, što je dalje povezano sa nizom zdravstvenih problema kao što su:
Jedna od važnijih funkcija jetre je da reguliše nivo šećera u krvi. Ćelije koriste glukozu iz krvi kako bi stvarale energiju, a višak preuzima jetra i skladišti ga u formi glikogena. Jetra ne može neograničeno da skladišti glukozu, tako da se ostatak pretvara u salo, a vremenom nastaje masna jetra.
Hrana sa puno šećera ne samo da ima mnogo kalorija nego gotovo da ne sadrži korisna vlakna i proteine. Zato unesemo mnogo više slatkiša prije nego što osjetimo sitost. Ako jedemo slatko, gojimo se, a osjećaj gladi i dalje ostaje.
Jedna opsežna studija koja se provodila u 175 zemalja, pokazala je da se rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 povećava za 1,1% na svakih 150 kalorija šećera.
Šećer u krvi vezuje se za proteine i tako se formiraju štetni molekuli nazvani AGE, koji napadaju okolne proteine, uključuju i proteinska vlakna u kolagenu i elastinu, sastojcima koji čine da koža izgleda čvrsta i elastična. Kao rezultat, dolazi do stvaranja bora i opuštanja kože.
Unos veće količine namirnica bogatih šećerom uslovljava nagli rast, ali i pad vrijednosti šećera u organizmu. Na taj način ulazimo u „začarani krug“ i jačamo potrebu za dodatnim količinama slatke hrane i nezdravih grickalica, što vremenom može da dovede do rezistentnosti na insulin.
Osobe koje konzumiraju više šećera često se žale i na manjak energije i osjećaj umora. Ovo stanje se naziva i “sugar blues” (šećerna tuga) koje je posledica stalnih promjena raspoloženja.
