Šta su proteini i zašto su nam potrebni?
Proteini su nezamjenjivi u ishrani ljudi i neophodni su za pravilno funkcionisanje organizma, jer učestvuju u izgradnji tkiva, hormona i enzima. Proteini se u našem tijelu razgrađuju na aminokiseline, a aminokiseline se dijele na esencijalne (one koje moramo unijeti hranom) i neesencijalne (koje se mogu sintetisati u tijelu). Kvalitet proteina definisan je sadržajem i količinom esencijalnih aminokiselina u izvoru hrane, a životinjski izvori proteina su u tom smislu kvalitetniji od većine biljnih izvora.
Namirnice životinjskog porijekla imaju kompletnije proteine, ali kontinuirana upotreba prerađevina od mesa može imati brojne negativne posljedice po zdravlje. Životinjski izvori obično imaju veću biološku vrijednost od biljnih, zbog nedostatka jedne ili više esencijalnih aminokiselina u biljnom izvoru.
Prednost biljnih proteina je u vlaknima, mineralima i nezasićenim masnim kiselinama koje pozitivno utiču na zdravlje, kvalitet i dužinu života. Soja, kinoa i heljda u biljnom svijetu imaju kompletne proteine ali u nedovoljnim količinama, zbog čega se kod vegana ili vegeterijanaca koji ih ne unose u dovoljnim količinama i pravilno ne kombinuju može narušiti rast mišića. Potrebno je pronaći pravu kombinaciju i količinu biljnih proteina kako bi se postigao željeni prag, prije svega leucina koji ima presudan značaj za rast i održavanje mišićne mase.
Šta su esencijalne aminokiseline?
Proteini iz hrane se u procesu varenja ragrađuju na aminokiseline, a one učestvuju u izgradnji tkiva, hormona i enzima. Potrebno je da adekvatnom ishranom unesemo sve esencijalne aminokiseline jer ih naš organizam ne može proizvesti (kao neesencijalne).
Postoji 9 esencijalnih aminokiselina (triptofan, lizin, fenilalanin, valin, treonin, leucin, izoleucin, histidin, metionin) i ishranom koja je bogata namirnicama životinjskog porijekla obezbjeđujemo unos svih devet. Međutim, ukoliko je neko od nas vegan, vegetarijanac ili je u postu, ulazimo u rizik nekompletnosti ovih aminokiselina pa je potrebno pronaći pravu kombinaciju i količinu biljnih proteina.
Na primjer, konzumiranje pirinča (ograničenog u lizinu i tiaminu-vitamin B1, ali sa visokim sadržajem metionina) i pasulja (ograničeno u metioninu, ali sa visokim sadržajem lizina i tiamina), obezbjedićemo komplementarne aminokiseline koje mogu pomoći u ispunjavanju osnovnih potreba za esencijalnim aminokiselinama.
Isti rezultati se može postići kombinovanjem pečuraka sa mrkvom, lukom i integralnim pirinčem ili kombinacijom ovsenih pahuljica sa brokolijem, patlidžanom i spanaćem ili voća i orašastih plodova.